U kolovozu 2013.godine najavljivane su promjene u Zakonu o socijalnoj skrbi do kojih je sad nažalost i došlo ako je su dovele do toga da Program „Pomoć u kući“ prestaje sa radom 30.travnja 2014.godine a koji je u funkciji već punih 7 godina odnosno od srpnja 2006.godine tj. ovo nam je bila 8 godina rada i pružanja usluga.

U ovih 8 godina rada pružili smo bezbroj usluga što nažalost više nema nikakvu vrijednost.

Do „gašenja“ Programa dolazi iz tog razloga što stroga pravila u Zakonu o socijalnoj skrbi nalažu sljedeće a to su da korisnik Programa ne smije imati primanja više od 1.500,00 kn po članu domaćinstva da bi mogao dobiti rješenje od Centra za socijalnu skrb ili ako ima primanja veća od osnovice trebao bi plaćati 50% cijene za uslugu a 50% bi plaćao centar međutim još do danas nije donesen cjenik usluga posao koji je trebalo odraditi Ministarstvo Socijalne politike i mladih.

Drugi uvjet je taj da ako korisnik ima djecu ne može dobiti rješenje od Centra jer se pretpostavlja da djeca mogu obići svoje roditelje,donijeti im lijekove,očistiti im kuću,donijeti drva i sl……ali nažalost ne gleda se to da su djeca mnogih korisnika udaljena i tisućama kilometara od svojih roditelja i možda su još u težoj financijskoj situaciji od svojih roditelja s obzirom na stanje u državi.

Što znači da smo prepušteni na milost i nemilost Centra za Socijalnu skrb.

U Pravilniku stoji da gerontodomaćica mora imati 1430 usluga godišnje da bi bio njezin rad isplativ i opravdan,a usluga se plaća i računa po satu ali kako smo već naveli tu cijenu sata rada ne znamo.

Mišljenja smo da bi djeca koja žive van države bila voljna platiti za obilazak svojih roditelja i njihovog doma.

Nastojati ćemo da barem netko od djelatnika nastavi raditi i time zadržati dio korisnika i nastaviti ih obilaziti kao i do sada ali se bojimo da su nam ruke vezane.

Što nas upućuje na to da smo došli do toga da naših 10 djelatnika ostaje bez posla i korisnici bez naših usluga koje su im značile više nego mnogo prvenstveno dostava lijekova jer imamo primjer iz srpnja 2013.godine kad je Program imao prekid rada da su mnogi korisnici prestali piti lijekove je im ih nije imao ko dostaviti ali to nikoga u Ministarstvu nije briga.

Sve to nas dovodi do toga da moramo zahvaliti svima koji su nas do sada podržavali ali ponajviše našim krajnjim korisnicima,Ministarstvu obitelji,branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagrebačkoj Županiji te Domu Zdravlja Zagrebačke Županije na donaciji vozila koja su nam omogućavala rad i obilazak korisnika jer da njih nije bilo ne bi bilo niti Programa.